MIS BIKINI

Otići na trening ili leći pred TV i gledati seriju???
Hmmm… vječna dilema.
Sjedim, nervozno grickam nokte, a unutarnji monolog može započeti…
Vani je prehladno, puše bura, ako se oznojim na treningu, pa onako topla izađem na ovaj vjetar, sigurno ću se razboljeti… neću moći na posao… možda i djecu zarazim… ni oni neće moću u školu…
OMG… ne, ne, ne… ostajem doma na toplom pred TV-om.

Uostalom, ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!

Nakon pola sata, vreće čipsa i dva topla sendviča, stiže ONA: gospođa grižnja savjesti.
U pratnji dolaze bol u želucu, i odluka kako konačno počinjem vježbati i zdravo se hraniti.
Ali ne, ne baš sad, već – od ponedjeljka!!! To naravno i glasno kažem svojim ukućanima. Svi redom prevrću očima, i imam dojam da gledam neki GIF, smiju se i odmahuju rukom. Pa naravno kad isti scenarij gledaju i slušaju baš svaki tjedan. A kad stigne prosinac, onda više nije ni ponedjeljak, već eto definitivno počinjem – od Nove Godine… I tako u krug…
Da ne bude baš sve toliko strašno, tješim se činjenicom kako s vremena na vrijeme pokušam vježbati sama kod kuće uz YouTube videa.
Imam veliku spavaću sobu koju zaključam da me nitko ne ometa i raspalim kardio uz neki dobar beat.
Zaključam, jer normalno da čim me nema na vidiku, netko bi rado da mu se ispeku palačinke, kokice, namaže nutella…
Vježbanje u kući je sasvim OK, ali kad vam devetogodišnjak pokuca na vrata sto puta jer bi i on vježbao s vama, pa brblja cijelo vrijeme, i jauče i izmišlja kako mu je pukao zglob od napora… nije to više trening, to je onda “zeka-peka“.

Ali, koga briga? Pa ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!

Onda dođe proljeće, pa odlučim trčati.
Ima li išta ljepše od vježbanja u prirodi na zraku?
Ima.
Nevježbanje…
Nekoliko dana za redom krenem udarnički, kao da se spremam za maraton, onda malo po malo OPET kreću izgovori.
Sad više nije hladno i ne puše bura, sad je prevruće…
Ali uostalom, ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!
Sad sam trenutno u fazi zdravog življenja i treninga.
Na posao nosim ruksak s tenisicama, tajicama i odlazim na vježbanje odmah nakon posla.
Kažu da je dovoljno 21 dan ponoviti neku radnju da se stvori navika, da se mozak prestane opirati i da se pomiri s novim načinom ponašanja.
Ja sam evo u četvrtom tjednu, tako da…
Jupiiiii!!!!
Stanem ponosno u prvi red grupnog treninga, a kad mi trener priđe i kaže da se prestanem švercati i da odradim do kraja, samo se nasmijem i pomislim u sebi:
Samo ti pričaj!!!

Ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!

Tatijana Livajić

TRETMANI LJEPOTE,OPUŠTANJA I MUČENJA

Osobno nisam baš neki fan botoksa, filera i svih tih novotarija….Nekako mi se čini da vrijeme učini svoje bez obzira što ubrizgali u svoju kožu i svoje lice i bez obzira koliko se trudili.
Dapače, čini mi se ponekad da prekomjeran trud vodi lošijem rezultatu.
Jedan od moja ukupno dva kozmetička tretmana je bio kad mi je moja najbolja prijateljica kao poklon darovala masažu cijelog tijela u nekom genijalnom hotelu.
Kako mi je to bio prvi put, osjećala sam se ko Alisa u zemlji čudesa.
Pitala sam djevojku na recepciji poprilično zbunjena…da se skinem mislite??? Pa kako, pa što, pa ako se skinem, kako da prođem hodnikom do prostorije za masiranje….bila sam baš kao izbjegla iz zemlje nedođije…
Onda mi je ona lijepo objasnila da uzmem ogrtač, jednokratne tangice, šlapice i da dođem.
Kad me počela masirati uz miris svijeća, zen glazbu, u polumračnoj prostoriji, bilo mi je pregenijalno.
Doduše svako malo bi se počela hihotati jer me škakljalo, i svaki čas bi mi kroz glavu prošla misao jesam li se dobro izdepilirala…:-).
Sve u svemu, masaža je bila odlična, opuštajuća i ugodna.
A sad drugo iskustvo….
Pred ljeto ove godine, javi mi prijateljica kako u jednom kozmetičkom salonu 10 anticelulitnih tretmana košta 300 kn. Neka TURBO akcija!!! I naravno SAMO TAJ DAN!!! A kao inače ti tretmani koštaju cca 2000 kn.
Naravno da sam odmah nazvala i uzbuđeno se naručila.
I ne samo to. Nazvala sam i sve druge prijateljice, koje su onda nazvale i svoje prijateljice, sestre, rodice, pa je kozmetički salon ubrzo bio dupkom pun celulitnih žena.
Već smo se sve vidjele zategnutih nogu i dupeta u kupaćim kostimima.
Po prvom dolasku me ljubazna djevojka zapakirala kao hrenovku u vreću nalik alufoliji i to do vrata.
Zagrijala ju je do vrenja..( nije, ali se meni tako činilo). Mislila sam da ću dobiti srčani udar i jedva sam čekala da me izvadi van iz tog pakla.
Drugi tretman je bio masaža na način da te namaže s onim gelom kao kad ideš na ultrazvuk.
Onda te masira s tim nekim čudnovatim uređajem koji fućka svako malo i kao razbija celulit.
Bolilo je ko sam vrag, a ljubazna djevojka me uvjeravala kako je super da boli jer kad boli celulit odlazi…haha…
Kad sam napokon došla kući i otuširala se, noge su mi bile pune modrica. Ogromne plave točke, koje su poslije danima boljele i mijenjale boju.
Ne moram ni spominjati koliko su mi se ukućani smijali.
Baš sam bila spremna za kupaći kostim…..ali onaj ronilački.
Nikad se više nisam pojavila na spomenutom tretmanu ljepote, odnosno mučenja.
Odlučila sam biti zadovoljna sobom baš ovakvom kakva jesam.

Tatijana Livajić