MIS BIKINI

Otići na trening ili leći pred TV i gledati seriju???
Hmmm… vječna dilema.
Sjedim, nervozno grickam nokte, a unutarnji monolog može započeti…
Vani je prehladno, puše bura, ako se oznojim na treningu, pa onako topla izađem na ovaj vjetar, sigurno ću se razboljeti… neću moći na posao… možda i djecu zarazim… ni oni neće moću u školu…
OMG… ne, ne, ne… ostajem doma na toplom pred TV-om.

Uostalom, ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!

Nakon pola sata, vreće čipsa i dva topla sendviča, stiže ONA: gospođa grižnja savjesti.
U pratnji dolaze bol u želucu, i odluka kako konačno počinjem vježbati i zdravo se hraniti.
Ali ne, ne baš sad, već – od ponedjeljka!!! To naravno i glasno kažem svojim ukućanima. Svi redom prevrću očima, i imam dojam da gledam neki GIF, smiju se i odmahuju rukom. Pa naravno kad isti scenarij gledaju i slušaju baš svaki tjedan. A kad stigne prosinac, onda više nije ni ponedjeljak, već eto definitivno počinjem – od Nove Godine… I tako u krug…
Da ne bude baš sve toliko strašno, tješim se činjenicom kako s vremena na vrijeme pokušam vježbati sama kod kuće uz YouTube videa.
Imam veliku spavaću sobu koju zaključam da me nitko ne ometa i raspalim kardio uz neki dobar beat.
Zaključam, jer normalno da čim me nema na vidiku, netko bi rado da mu se ispeku palačinke, kokice, namaže nutella…
Vježbanje u kući je sasvim OK, ali kad vam devetogodišnjak pokuca na vrata sto puta jer bi i on vježbao s vama, pa brblja cijelo vrijeme, i jauče i izmišlja kako mu je pukao zglob od napora… nije to više trening, to je onda “zeka-peka“.

Ali, koga briga? Pa ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!

Onda dođe proljeće, pa odlučim trčati.
Ima li išta ljepše od vježbanja u prirodi na zraku?
Ima.
Nevježbanje…
Nekoliko dana za redom krenem udarnički, kao da se spremam za maraton, onda malo po malo OPET kreću izgovori.
Sad više nije hladno i ne puše bura, sad je prevruće…
Ali uostalom, ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!
Sad sam trenutno u fazi zdravog življenja i treninga.
Na posao nosim ruksak s tenisicama, tajicama i odlazim na vježbanje odmah nakon posla.
Kažu da je dovoljno 21 dan ponoviti neku radnju da se stvori navika, da se mozak prestane opirati i da se pomiri s novim načinom ponašanja.
Ja sam evo u četvrtom tjednu, tako da…
Jupiiiii!!!!
Stanem ponosno u prvi red grupnog treninga, a kad mi trener priđe i kaže da se prestanem švercati i da odradim do kraja, samo se nasmijem i pomislim u sebi:
Samo ti pričaj!!!

Ne trebam ja biti “MIS BIKINI“!

Tatijana Livajić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s