MAMA, JEL TAKO DA DJED MRAZ NE POSTOJI???

Došla sam kući s posla, sjedim s Hanom i nešto pričamo. Odjednom mi kaže, ničim potaknuta: „Hej mama baš sam danas naišla u svojoj sobi na ono pismo djeda Mraza! Od lani.“
Donijela mi je da ga pročitam i odmah kreće inspiracija. Pali se mašina (laptop) uz popodnevni kapučino.
Kako sam već spominjala u prethodnim tekstovima, Pero je ušao u Hanin život kad je imala 4 godine.
Jako mu je bilo bitno da ima baš svake godine Božić iz snova. Išao bi s njom pješice po bor koji bi ona prstićem izabrala, i naravno da je to bio uvijek jedan od najvećih.
Tad smo živjeli u stanu od 46m2, na 4.katu zgrade bez lifta. Pero bi „jelku“ prebacio na rame i penjući s Hanom polako stepenicama doteglio do stana.
Na Božićno jutro bi se izvukao iz kreveta u 4 sata i sve darove poredao i dekorirao ispod bora. Jedne godine me ujutro dočekao šok jer je kupio snijeg u spreju kojeg je posvuda špricao… mislim, bilo ga je i u kuhinji po suđu, po stolu, prozorima….
Baš svugdje… skoro sam pala u nesvijest…
Ono što je najviše volio, to je pisanje pisma za Hanu u ime djeda Mraza.
Ta pisma su bila posebna… ona bi se hihotala od smijeha, uvjerena kako joj se svake godine obraća glavom i bradom djed Mraz osobno.
Sad to radimo isto s Josipom. Svake godine, već deset godina Pero Mraz piše pismo.
Na jutro Sv. Nikole me probudio u 4 ujutro i pitao u panici : „Hej, gdje su čizmice, nisi ih napunila???“… Nije ih vidio uredno postavljene na prozorima…
Rekla sam mu: „Što si zaboravio kako sam ja Sv. Nikola , a ti djed Mraz?“
Josip je prošle godine stigao iz škole s pitanjem: „Mama je li tako da djed Mraz ne postoji??? Meni su svi prijatelji rekli da ne postoji, već kako to mame i tate stavljaju poklone pod bor…“
Ali, ne, ne, Pero i ja se ne predajemo…. Brzo sam se snašla i odgovorila kako za onu djecu koja u djeda Mraza vjeruju, on uvijek iznova dolazi, a za djecu koja ne vjeruju, mama i tata kupuju poklone…
Prihvatio je odgovor, iako nisam sigurna je li zaista povjerovao.
Ili želi da mi budemo sretni i da dalje pišemo pisma..:-).

Pismo za Božić/2017 by Pero Mraz:

Ho, ho, ho!
Evo me opet tu, nakon godinu dana. Jedva sam kroz klimu prošao, malo sam se udebljao, previše sam čipi-čipsa pojeo, a „život na vagi“ nisam gledao. Nisam stigao, jer darove sam sam spremao.
Baka Mrazica je uzela godišnji i otišla u Pariz, a poklona je toliko da je jedva u vreću stalo. Ali uspio sam i zbog toga sam sretan… I tako, gdje sam ono stao… aha… bili ste jako dobri, svi skupa. Hana je tek mrvicu u školi laganije krenula, a onda je sve redom pomela. Nastavi li tako bit će opet odlikašica. I ako ne u 8.razredu, onda kao srednjoškolka. Ona je predivna i prelijepa djevojčica. Čuvala je i brata, nasmijavala sve doma, ponekad ostala i bez obrva, no nema veze, to je normalno kod tinejdžera. Dobro, ne uvijek i čupanje obrva, ali slično svašta. Neka pazi i posjećuje tatu Mira, tetu Marinu i bracu Frana. Pero je bio stalno uz vas, čak se i tuširao po dva puta na dan. Tanja je zarađivala, kupovala spizu i vozala vas u Zadar, na plažu, u školu u Mullera. Baba Nada vam je kuhala, prala, peglala, odvozila na nastavu i čekala. Mazila i didu Josu koji je zbog svih vas radostan, sretan i nasmijan, pa se sve manje čuje u prizemlju njegovo: En ti Boga..:-). Josip je bio poslušan, pristojan, dobio hrpu petica, ponekad se ljutio i musio kada bi morao učiti s tatom “100 sati na dan”…

P.S. Mlijeko i keksi su bili super ukusni, hvala vam. Hvala i Gromu što nije lajao, njemu sam ostavio dvije kosti paprčnjaka..:-).

O-ho-ho… Okej, u redu, odoh ja!

Tatijana Livajić i Pero Mraz Livajić

Josip i bor

hana i Pero.jpg

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s