ESCAPE ROOM ili HANINA SOBA

Pitala me Hana sinoć poslije škole: „ I mama, pišeš li što o meni???“.
Dok mi je prije nekoliko dana rekla: „ Daj molim te obriši onaj tekst o tinejđerici, i nemoj me više sramotiti!“…:-).
Pa ti sad budi pametan.
Svaki dan bih mogla pisati o mojoj kćeri, jer svaki dan sa Hanom je kao da si na rollercoasteru i visiš naglavačke.
Ono što je meni kod djece pregenijalno, je činjenica koliko toga možemo od njih naučiti. Kad bi ih samo malo više promatrali, i stvarno slušali i čuli što imaju za reći.
Kod Hane ima jedna stvar….ok ima ih više, ali recimo jedna koja mene najviše izluđuje je njezina neurednost. Fascinatno je to koliko je uredna po pitanju svoje osobne higijene, uvijek mirišljva, svježe oprane kose, a kad se radi o svemu drugom što je okružuje, totalni kaos.
Oduvijek je bila takva i kako stvari stoje, ostat će takva cijeli život.
S jedne strane ja, koja ne funkcioniram u neredu, hvata me nervoza i loše se osjećam.
S druge strane Hana, kojoj je moj kako ona kaže OKP ( opsesivno-kompulzivni-poremećaj) čišćenja presmiješan.
Imala sam ja svoje metode kako je prisiliti da postane uredna i da pospremi sobu, tj. da bude malo više JA, kako bi se JA bolje osjećala.
Bilo je uzimanja mobitela, laptopa, pa sam ulazila u njezin ormar i izbacivala joj svu odjeću van, kako bi je natjerala da složi. I napravila bi ona svoje pospremanje, ali to bi trajalo max.5 minuta…:-).
Izašla bi iz sobe i pitala me onako kao neka vražica: „ I jesi sad zadovoljna?“
Bilo je dana kad sam jedva čekala da ode u školu, da mogu ući u njezinu sobu kao odred za čistoću.
Sve bi lijepo zablistalo, zamirisalo, a onda bi se Hana vratila iz škole, izula tenisice, jaknu bacila na krevet, knjige na pod i uzela ručak sa sobom ni manje ni više u krevet….da dobro ste pročitali….u krevet!!!
E onda sam ušla u fazu kad sam odlučila potpuno se kloniti njezine sobe, i uopće ne ulaziti.
Ali sam je zamolila da zatvara vrata, tako da ja uopće ne vidim taj brlog, jer ono što ne vidim, valjda me neće ni smetati.
Pogrešno…i dalje me smetalo, i dalje sam je očajnički htjela mijenjat da bude kao JA i hoda s krpom i usisavačem svaki prokleti dan.
I napadala sam je naravno, rekla sam joj da je nemoguća, neuredna, da će se ugušiti u vlastitom smeću.
E onda je ona meni lijepo rekla nešto što me potpuno osvijestilo i poprilično zasramilo.
„ Mama, zašto samo vidiš ono što je loše i svaki dan pričaš o tome ko pokvarena ploča?
Jesi pomislila na stvari koje su ti kod mene super? Npr. da sam super u školi, da sam samostalna jer nemaš blage veze što ja učim, da ne pijem, da ne pušim, da ne izlazim s dečkima, da sam odgovorna.
Zašto o tome malo ne pričaš kad dođem iz škole???
Ne mama, ti samo trubiš o tome kako sam neuredna i kako mi je soba prljava!!!
E pa i meni je preglupo usisavati podove čim padne mrvica, a meni moj nered ne smeta, dapače uživam u svojoj sobi svaki dan!!!“
To je bilo to !
Pomela me. Ona nije ni bila svjesna koliko je bilo istine u tome što je rekla.
I da se to odnosi i na sve druge stvari u životu.
Stalno sam gledala u stvari koje mi smetaju. A potpuno sam makla fokus s onog što je dobro i na čemu trebam biti zahvalna.
Tako da, i ta epizoda s tinejđericom je okončana.
Ona lijepo uživa u svom neredu, a ja se trudim što češće zatvoriti vrata njezine sobe, da to ne gledam…

Tatijana Livajić

Hanina soba 1

Hanina soba 2

Hanina soba 4.jpg

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s